CRNA LEGIJA
U povijesti hrvatskog domovinskog rata 1941 - 1945. legendarno mjesto zauzima glasovita Crna legija. Začetak ove najslavnije ustaške jedinice nalazi se u dvjema sarajevskim ustaškim bojnama (800 boraca), pod zapovjedništvom satnika Becira Lokmica. Te su bojne bile oblikovane za obranu pri velikosrpskoj četnickoj navali, koja izbija ljeti 1941.
Prvi četnički napad zbio se kod sela Blazuja, 15 km od Sarajeva, kada je iz bušije napadnut jedan teretnjak te pada ustaški dužnosnik Ilija Trogrlić sa četvoricom ustaša. Zatim četnici Save Derikonje napadaju selo Sjetinu ispod Jahorine i ubijaju 60 mještana, među njima i žene i djecu. Sljede četnicki napadi u okolici Varcar Vakufa, Dervente, Zvornika i td. Povjerenik Glavnog Ustaškog Stana za Bosnu, satnik - povratnik Jure Francetić, rodom iz Otočca u Lici, tada 29 godina star, već je 3. i 17. Svibnja 1941. uputio pučanstvu poziv da drži mir i red te surađuje u izgradnji NDH,takoder i pravoslavnom pučanstvu poštivanje i obstanak. No Kraljevska jugoslavenska vlada u izbjeglištvu neprekidno je pozivala na ustanak preko krugovala, sto su i provadali četnički kolovode, uz pomoć srbijanske Nediceve vlade. Nakon poginuca Becira Lokmica, Jure Francetic preuzima i zapovjednistvo sarajevskih ustaških bojni, od kojih uz pomoć satnika Rafaela Boban stvara jaku borbenu jedinicu. Kako nije bilo drugog sukna za odore, osim crnoga, ta je postrojba prema boji svoje odore prozvana "Crnom Legijom".
Pročelnik Operativnog odjela Hrvatskih oružanih snaga, general bojnik Fedor Dragojlov, pise u "švicarskom vojnom časopisu": "...Položaj u istočnoj Bosni bio je težak... Zadaću pokretnih udarnih snaga preuzima u širem prostoru Sarajeva t.zv. Crna Legija. To je bila postrojba, što je ustaški bojnik (kasnije pukovnik) Jure Francetić sastavio od triju bojni, vrlo dobro naoružanih, pokretnih za suzbijanje četnika i partizana, što su bili preplavili istočnu Bosnu. U nju su se novačili dobrovoljci, muževi i mladići istočne i južne Bosne, čiji su domovi bili opustošeni ili čiju su rodbinu četnici i partizani poubijali. Jačina Crne legije iznosila je u pocetku od 1.200 do 1.500 ljudi, a ime je dobila zbog njezine crne odore. Njezin najuspješniji podhvat bio je, kad je u veljaci 1942. napala cetnike u podrucju iztocno od Romanije, te ih okolice Vlasnice i Srebrenice protjerala preko Drine".
Izobrazitelji iz Poglavnikove tjelesne bojne - ustaše povratnici Krune Devcic, Jozo Dadic, Bozo Vidov, Vodopija, Munetic i drugi preuzeli su izobrazbu Crne Legije u vojarni na Kosevu kod Sarajeva. Ubrzo zatim Legija ulazi u ostru zimsku borbu sa cetnicima i goni ih kod Kasindola, Vareca, Brgule, Zuleta, Doboja, na Ugar Planini, kod Koricana i Konjica. Koncem 1941. u dvodnevnom pohodu Legija cisti obronke Paklenice i Kraj od Maglaja prema Sjeveru, do Bradarica. Dne 11. siecnja 1942. vodi pobjedonosnu borbu kod Krivaje i Vijka, a zatim kod Careve Cuprije, Olovo, Krivajica, Vozuce i Zavidovica, na Podromanji i kod Glasinca. Na najvišem vrhu Romanije istice hrvatsku ratnu zastavu, skidajuci četnicku. Dne 20. veljace oslobada Senkovice, a zatim Sokolac, Vidric, Zliebove i Kosutic. Dana 1. veljace oslobada Han Krum, Han Piesak, Mekote, Krusace, Crnu Rieku, Kraljevo Polje, Han Ploce, Vlasenicu, Milica Selo i Drinjacak. Dne 9. travnja progoni četnike kod Bratunca i tuce kod Bjelavac i Srebrenice. Na sam Deseti Travnja 1942. podpukovnik Jure Francetić šalje Poglavniku na dar čuturicu vode iz Drine - istočne granice NDH. Sliedeceg dana nastavlja se podhvat prema Viogori i Bratuncu, a 18. IV. kod Kusaca. Dne 20. Travnja Legija oslobađa Staro Brdo, Slap, Luku, Peci, Skelan i Fakovice.
Borba Crne Legije nije zavrsila na Drini. Ljeti 1942. ona sudjeluje u unistenju "partizanske republike" na Kozari. Nakon tog dio Crne Legije vodi borbe kod Livna. U Kupresu god. 1942. sest stotina "Crnaca" - kako su ih zvali - sudjeluje u obrani Kupresa te zajedno s mjestnom vojnicom tesko porazuje partizanske "brigade" u dva dana i dvije noci borbe. Vecinu borbi Crna Legija vodila je pod osobnim zapovjednistvom Jure Francetića, koji je zbog svog osobnog junaštva odlikovan Velikom zlatnom kolajnom, Poglavnika Ante Pavelića za hrabrost, s naslovom viteza, a za vojno umijeće željeznim trolistom.